Ivan Sabolić rođen je 24. kolovoza 1921. u Peterancu. Otac mu je bio zemljoradnik, samouki kipar i graditelj violina. Prve poduke crtanja i modeliranja ima kod Petra Franjića, slikara i pedagoga. Nakon završetka druge godine građanske škole, otac želi da Ivan ostane kod kuće i bavi se poljoprivredom. Usprkos očevom inzistiranju, on bježi u Zagreb i upisuje Obrtnu školu gdje uspije dobiti smještaj u internatu. Nakon dvije godine Obrtne škole, upisuje Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija zbog psihičkih napetosti i loše ishrane obolijeva od tuberkuloze. Bolest ga prati cijeli život te često odlazi u sanatorije za plućne bolesti, no on je odlučan da pobijedi bolest i ne želi niti pričati o njoj. Nakon završene Akademije likovne umjetnosti, polazi specijalizaciju kod Antuna Augustinčića.

1948. ženi se slikaricom Zoe Borelli od koje se razvodi 6 godina kasnije.

1951. dobiva bivši Bukovčev atelje na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu i shvaća to kao veliku odgovornost. 1952. prvi put izlaže u inozemstvu, na New Year Exibition u Londonu.

1956. zapada u samokritična raspoloženja, čekićem razbija neke svoje radove.

1959. postaje docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1964. postaje izvanredni profesor na Akademiji i pročelnik kiparskog odjela, 1968. dekan, a godinu dana kasnije i redovni profesor.

1979. umire Antun Augustinčić te Sabolić preuzima njegovu Majstorsku radionicu.

1985. Televizija Zagreb snima dokumentarni film o Ivanu Saboliću. Radi na svojoj posljednjoj skulpturi, autoportretu “Poslije saltamortale”. Iako mu je dijagnosticirana uznapredovana limfomatoza, vjeruje da može pobijediti bolest.

25. lipnja 1986. umire u Zagrebu. Kremiran je u krematoriju na Mirogoju, a na Akademiji likovnih umjetnosti održana je komemoracija. Urna Ivana Sabolića ugrađena je u postolje njegove skulpture “Zimsko sunce” koja je postavljena ispred zgrade Kapetanije u Peterancu, gdje se nalazi Galerija skulptura Ivana Sabolića.

Tijekom stvaralaštva radio je na portretima mnogih poznatih osoba, kao što su: Fran Galović, Miroslav Krleža, Božidar Adžija, Pablo Picasso, August Cilić, Marin Držić, Dobriša Cesarić…

Nagrade:

1948. I. nagrada na natječaju za reljef na spomeniku kralju Tomislavu u Zagrebu

1950. Nagrada Vlade NRH za skulpturu “Glava starca”

1958. Orden rada sa zlatnim vijencem

1960. I. nagrada na natječaju za spomenik revoluciji na Bubnju

1964. Nagrada grada Zagreba za spomenik na Bubnju

1966. Nagrada ULUH-a za najbolju skulpturu

1967. Nagrada za “Portret slikara Šebalja” na izložbi jugoslavenskog portreta u Tuzli

1968. Srebrna medalja “Večernjeg lista” za skulpturu “Picasso”

1974. Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom

1984. I. nagrada na natječaju za spomen-poprsje Josipa Broza u splitskom brodogradilištu