Ivan Sabolić

Peteranec, 1921. – Zagreb, 1986.

  • akademski kipar i akademik, docent, redovni profesor i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu
  • a od 1975. godine voditelj Majstorske radionice
  • rođen je u Peterancu u obitelji samoukog kipara i graditelja violina uz kojeg je izradio prve radove u glini, među kojima su portreti oca, majke i djeda najstariji sačuvani radovi.

Nakon završetka druge godine građanske škole, otac želi da Ivan ostane kod kuće i bavi se poljoprivredom. 

Usprkos očevom inzistiranju, on „bježi“ u Zagreb i upisuje Obrtnu školu gdje uspije dobiti smještaj u internatu. Nakon dvije godine Obrtne škole, upisuje Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu. Nakon završene Akademije likovne umjetnosti, polazi specijalizaciju kod Antuna Augustinčića. 

Ivan Sabolić je pripadnik poslijeratne generacije kipara koji su sredinom 20. stoljeća tragali za izlazom iz strogih okvira socrealizma i angažirane umjetnosti, pri čemu je Sabolić sintezom i svođenjem oblika na znak i čistu geometrijsku razinu ostao vjeran Podravini i tradiciji hrvatske skulpture. 

Ispred pročelja Kapetanije podignuta je Sablićeva skulptura “Zimsko sunce”, u kojoj je 1987. godine prema želji kipara pohranjena urna s pepelom donatora, te Sabolićevo poprsje Frana Galovića (1887. – 1914.) predstavnika hrvatske moderne književnosti rođenog u Peterancu postavljeno 1954. godine

Zanimljivosti

  • 1951. dobiva bivši Bukovčev atelje na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu i shvaća to kao veliku odgovornost.
  • 1952. prvi put izlaže u inozemstvu, na New Year Exibition u Londonu.
  • 1956. zapada u samokritična raspoloženja, čekićem razbija neke svoje radove i baca ih niz stepenice.
  • 1959. postaje docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1964. postaje izvanredni profesor na Akademiji i pročelnik kiparskog odjela, 1968. dekan, a godinu dana kasnije i redovni profesor.
  • 1979. umire Antun Augustinčić te Sabolić preuzima njegovu Majstorsku radionicu.
  • 1985. Televizija Zagreb snima dokumentarni film o Ivanu Saboliću.
  • Posljednja skulptura – autoportret “Poslije saltamortale”.
  • Tijekom stvaralaštva radio je na portretima mnogih poznatih osoba, kao što su: Fran Galović, Miroslav Krleža, Božidar Adžija, Pablo Picasso, August Cilić, Marin Držić, Dobriša Cesarić…

Nagrade

  • 1948. I. nagrada na natječaju za reljef na spomeniku kralju Tomislavu u Zagrebu
  • 1950. Nagrada Vlade NRH za skulpturu “Glava starca”
  • 1958. Orden rada sa zlatnim vijencem
  • 1960. I. nagrada na natječaju za spomenik revoluciji na Bubnju
  • 1964. Nagrada grada Zagreba za spomenik na Bubnju
  • 1966. Nagrada ULUH-a za najbolju skulpturu
  • 1967. Nagrada za “Portret slikara Šebalja” na izložbi jugoslavenskog portreta u Tuzli
  • 1968. Srebrna medalja “Večernjeg lista” za skulpturu “Picasso”
  • 1974. Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom
  • 1984. I. nagrada na natječaju za spomen-poprsje Josipa Broza u splitskom brodogradilištu