Tomo Blažek
Peteranec, 7. ožujka 1807. –
Varaždin, 21. veljače 1846.
- hrvatski je pjesnik rođen u Peterancu
- Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1825. godine
Nakon što je napustio pripreme za svećeničko zvanje, studirao je pravo u Zagrebu, te je nakon položenog odvjetničkog ispita radio kao odvjetnik u Varaždinu.
U mladosti je pisao na njemačkom i latinskom jeziku, da bi nakon prihvaćanja preporodnih ideja stvarao na hrvatskom jeziku. Autor je uglavnom rodoljubnih pjesama, koje je nakon njegove smrti sabrao i objavio pod naslovom ‘Političke pjesme pokojnoga Tome Blažeka’ (1848.) Antun Nemčić.
Živio je i na imanju grofa Erdödija u Razvoru pokraj Kumrovca, gdje je sudjelovao u školovanju grofove djece. Tomo u Razvoru piše uglavnom domoljubne pjesme na hrvatskom jeziku, ali i pjesme ljubavne tematike koje su prožete tugom i neostvarenim snovima zbog svoje bolesti.
Tomo Blažek je bio sudionik Hrvatskog narodnog preporoda, pripadnici kojeg su sami sebe nazivali Ilirci.
U maglama nebo leži,
Jer se zemlje stidi;
Dan za crnom noći bježi,
Jedva li ju vidi.
I mi s njime u tamninu
jekovnu bi pali
Priateljstva da jasninu
Nebi uzdržali.
Svetog dakle što imamo
Od ljudskog roda
Priateljstvo jošte samo
Zdàrži zemlja ova.
Bože! Kako čista i nevina
Sreće slijepe nesretnoga sina,
Izvan sebe, bez sebe stvorena,
Još nesvijesna, jedva rođena,
Vodom peru, a zejtinom mažu,
Sole, krste, u veze polažu,
S puta ravnog u nered i smeću,
Jedva li je prodahnuo, kreću.
Kroz bedeme tak debele,
Kroz duvare čvrste toli
Lasno ću se moć odsele
Oh! od gorke čuvat boli.
Trst i rogoz pod prozori
Živ od svijeta p rim jer su mi,
Koji sobom sveđ se bori,
Ipak ne zna čemu šumi.
